Symphony of frost and flame
17.08.2006., četvrtak
WOLF AND CAPTURE
|
Probudile su ga zrake sunca koje su obasjavale njegovo sada već regenerirano tijelo.Polagano se ustajao zbog bolova i zbunjenosti.Premda su mu se sve rane i ožiljci regenerirali tijekom noći i jutra bol je bila prisutna.Ustao se i naslonio se na stijenu,kada je protrljao oči shvatio je da je u nekoj pečini...Kada je malo bolje promotrio prostor oko sebe vidio je starca s neobično dugom,sijedom kosom i brado koji je miješao nešto u loncu nad melom logorskom vatrom. Starac je bio odijeven u vučje krzno po cijelom tijelu a po rukama je imao razne talismane i narukvice.“Ah,budan si...“ rekao je starac dok je sa osmjehom gledao prema njemu.Gabrijel je samo zbunjeno gledao...“Nesječaš me se?Pa nisam te toliko jako udario valjda“.I dalje je gledao u njega i popipao se o zatiljku glav i sjetio se svega....Kao i sve proteklih noči nadao se da je to bio san...“Gdje sam ja?““Ne brini se mali,na sigurnom si...kako si ono rekao da se zoveš?“Gabrijel je sjeo na kamen blizu starca i pomalo bijesan promatrao kako miješa ono šta god to bilo u loncu....“Nisam rekao kako se zovem,ali ime mi je Gabrijel“.“Znam to ali koje ti je pravo ime?“Gabrijel se totalo zbunio...Nije znao o čemu starac priča ali se u podsvjesti prisjetio sna koji je imao onu noč...prvu noč...Sjetio se sna o beskrajnoj šumi i blagom ženskom glasu koji je šaputao nešto nije se točno mogao sjetiti šta....“Nemoj me tako čudno gledati....Ili sam možda ipak dobio kriv upute,možda ti ipak nisi taj...“Gledao je zbunjeno ali i bjesno u pod dok se pokušao sjetiti....Odjednom se dosjetio šta mu je glas govorio...Sa drhtavim i nesigurnim glasom je tiho izgovorio“Ulwer.....“dok je gledao Vilkolakisa.“Ah dobro je,lako se pamti ime,pamčenje mi je malo ošlo,ipak sam star preko 1000 godina,drago mi je da nisam dobio krive upute,vidim da si ti taj kojeg sam trebao nači...""nitko zapravo nezna ko govori ta imena....kog boli briga uostalom“Rekao je Vilkolakis dok je gledo u svoj kotao.“Šta to kuhaš?“Pitao je Gabrijel Vilkolakisa?“Šta je,gladan si?Kuham obični zečji paprikaš,strpi se par minuta,onda čemo jesti...“otišao je dublje u špilju i vratio se sa zdjelama.Nagrabio je obadvojci pune zdjele i počeli su jesti.“Sigurno se pitaš zašto si ti ovdje,zar ne?““Pa palo mi je na pamet to pitanje da budem iskren...““Nemoj bit duhovit samnom mali!....““U biti,ti si val-ver kao i ja...“ „To je urođena vještina,nazovimo to tako koju imaju samo rijetki vukodlaci...“Ajde pojedi to na miru pa ču ti sve objasnit... |
01.08.2006., utorak
WOLF AND MASTER
|
Ležao je pred njom gol krvav i u masnicama,jedva se kretao.Ona ga je podigla i polegla na oveči kamen.Kidajuči komade svoje odječe pokušala je zaustaviti krvarenje i očistiti rane. On je dobro znao i osječao da se rane same polagano ovače.Tada se čuo urlik:GABRIJELA.... Bio je to njen ujak,lovac i lovočuvar u šumi u kojoj su se upravo nalazili.dotrčao je do njih,primio ju za ruku i počeo odvlačiti prema selu,pritom se dero na njega:šta si joj napravio, Da te nisam ni vidio blizu nje!ona se bezuspješno derala da on nije kriv,dapače da joj je pomagao.Molila je ujaka da mu pomogne,da ga odnese u selo liječniku.Nije se obazirao.... Nakon par sati kada je prava ljepota noči započinjala njegove rane su gotovo zacijelile. Polagano se ustajao i čuo neki čudan smjeh iza njega.Kada je pogledao bilo je to stvorenje poput njega,vukodlak...Bio je potpuno bijel,sijed zapravo,imao je neku vrstu velikih ogrlica na sebi i imao je štap koji je u sebe imao urezane neke znakove pomoču kojeg je hodao. Bilo je vidljivo da je star,jako star...Gabrijel se u sekundi počeo pretvarat,bio je spreman na borbu koliko god bio u bolovima i iscrpljen,bio je spreman.“ah,dobro je nisam pogriješio,ti si taj“.Gabrijel je začuđeno zurio u njega.Nije mu bilo jasno kako može pričati.“Nemoj me gledati tako začuđeno,mogu govoriti zato što sam „val-ver“...kao i ti“.“Zašto ja uvijek dobijem glupe....ajde,hodaj zamnom“.Nije morao trpiti uvrede,kao ni od druge djeca pa tako ni od starih vukodlaka,oči su mu se zacrvenile dok je zavijo gledavši prema mjesecu. Pogledo je starca i napravio korak prema njemu.“Daj nemoj bit glup,evo da krenemo ispočetka,ja sam Vilkolakis“Gabrijel je i dalje bijesno zurio u njega.“Ajde zamnom,zar ti moram nacrtati?Noč nažalost nije vječna,nemamo tolko vremena,ajde zamnom...“ U tom je trenutku gabrijel krenuo prema Vikolakisu,skočio je prema njemu ogromnom brzinom.“Očeš se igrati ha?“Rekao je dok je sa udarcem ruke bacio gabrijela na pod. Gabrijel se polagano ustajao no bilo je užasno teško,šta zbog boli od prethodne bitke a šta od njegova udarca.Bio je spreman na ponovan napad.“Ja stvarno nemam vremena za ovo“ rekao je vikolakis sekundu prije nego ga je sa štapom ogromnom snagom lupio u glavu.Gabrijel je pao u nesvijest... |
15.07.2006., subota
WOLF AND BATTLE
|
Dok je gabrijela ležala u nesvjesti pokraj onog kamena na kojima su satima pričali dvije zvjeri su se gledale u oči.Obadvoje zbunjeni,uplašeni ali i bjesni...Ali ponajviše vođeni istinskim nagonima.Gabrijel je skočio prema zvjeri tolikom silinom da je zgužvao travu na kojoj je malo prije stajao...Međusobno su se udarali,grizli,grebali i bacali okolo par minuta.Nijednom od njih nije bilo jasno....nije im bilo jasno kako su podjednaki po snazi...Premda iscrpljeni od višeminutne borbe djelili su to razmišljanje.Odgovor je bio jednostavan,zvjer premda je očito bila iskusnija i starija barem kao vukodlak nije imala ni približno toliko bjesa i srđbe u sebi koliko i Gabrijel.Zastali su na par sekundi da priberu snagu,zatim su se obojca stresla i zavinula najjače što mogu prema mjesecu .Zvjer je otkinula poveču granu sa obližnjeg drveta i počela udarati Gabrijela.nakon više sekundi bio je obavijen masnicama i krvlju...Gotovo nepomično je ležao na podu.Kako je zvjer krenula da ga dovrši sa krajičkom oka je pogledo nju...krvavu....Ustao se u teptaju oka,primio sa desnom rukom granu koja je do tada išla prema njegovu licu...Istrgnuo je granu zvjeri iz ruke i slomio je o koljeno...Osječao se kao da se ništa nije dogodilo takav nalet adrenalina,takav nalet snage,takav nalet bjesa...nikad nije doživio...Kako mu je zvjer htjela šapom razderat lice on joj u zraku uhvati ruku.Zvjer uplašeno i začuđeno pogleda gabrijela u oči prije nego što ga je krenula razderat drugom rukom...On primi i drugu ruku i snažnim udarcem koljenom u trbuh odbaci zvjer nekoliko metara.Dok se zvjer nije ni ustala on joj primi ruku i slomi je poput grančice.Zvjer je toliko jako zavinula da su ga uši zaboljele,zvjer ga je sada potpuno sa strahom pogledala u oči... Zvjer je otrčala prema gustoj šumi,nije bilo smisla progonit je...Odjedamput je osjetio ogroman nalet boli i iscrpljenosti...ali istodobno i olakšanja,kao da ga je sav bjes napustio. Pao je na pod i jedva se mogao kretati....Opet je počeo osječati onu bol,onu bol koju je osjetio prije manje od pol sata,onu bol koju je osjetio kada se pretvarao u ovu...ovu prokletu stvar! Kad si je pogledao svoje golo tijelo,nije bilo ni traga zvjeri...bio je samo on,potpuno gol. Bio je opet čovjerk.Jedva se kretao ali je instinktivno krenuoprema njoj,nekakom ju je razbudio i upito je jeli se sječa ičega...Rekla je da se sječa svega dok nije pala u nesvjest...Upitala ga je šta se dogodilo nakon toga?Rekao joj je da ga je zvjer gotovo cjelog razderala,što je bilo vidljivo po njegovim ranama i pošto je bio gol.Te da je tada došao neki čovjek sa puškom i krenuo za zvjeri koja je pred njim pobjegla.Nije joj imao snage reči istinu....Kao da bi mu vjerovala..... |
08.07.2006., subota
WOLF AND MEGAMORF
|
Gabrijel je samo zamišljeno sjedio dok mu je pradjed nastavljao priču,rekao mu je da mu je taj rus rekao da vukodlaci kako se nazivaju na ovim prostorima nisu rjetkost premda se Gabrijelov djed nadao da to nije istina.Još mu je ispričao da ga može ubiti samo vampir ili bilo šta srebrno.Još mu je objasnio i teoriju da je sam đavo kada je na svjet poslao vampire da šire njegovo zlo stvorio vukodlake da se stvori ravnoteža,pošto su ga vampiri počeli izdavat a vukodlaci su bili jedini koji su im se mogli dostojno suprotstaviti.Kako god bilo da bilo Gabrijele,sad se moraš sučiti s time,rus me je još napomenuo da ljeka nema....Rekao je pradjed Gabrijelu nakon čega je ovaj otrčo natrag u šumarak u kojem je sve započelo. Zamišljeno je šetao kroz šumu dok nije čuo plač...Odjednom je vidio nju kako sjedi na povečem kamenu i plače,polagano se spuštao mrak....Premda ju je mrzio zbog svega što mu je napravila ljubav je bila jača,sjeo je pokraj nje i gotovo preplašenim glasom je pitao zašto plače.Objasnila mu je da joj je žao zbog svega onoga što mu je napravila,Gabriel nije bio sigaran jel joj vjeruje ali je svejedno ostao.Pričali su satima,koliko su samo stvari imali zajedničko....Bio je to trenutak koji je zamišljo svih tih godina.I napokon se dogodilo i to!Okrenula se prema njemu s namjerom da ga poljubi,i dok je naginjo glavu da je poljubi začuo je nešto,instinktivno se okrenuo,zvuk mu je bio poznat....Kada je vidio lijevo oko crveno,u mozgu mu se dogodilo nešto čudno,doživio je flash-back,deja vu.Prisjetio se ostatka one večeri,boli,vrištanja i presavijanja dok je ležo krvav na livadi.Zvjer ga je lupila velikom snagom i nabila ga u drvo.Premda se iznenadio Što je još uvjek živ bio je u velikoj boli,zvjer se tada zaletila i zabila mu šapu u trbuh...osječo je da umire....Zvjer se tada okrenula prema njoj,gledo je to umiruči sa zadnjim dahom...Gabrijela je pokušala pobječi no zvjer joj je sa snažnim zamahom šape jako ogrebala leđa,toliko jako da se nije mogla ni pomaknuti, samo je ležala tamo.Ležala,krvarila i vrištala,sekundu prije je pala u nesvjest od boli rekla je pomozite mi molim vas...Gabrijel je u tom trenutku osjetio bol,najjaču bol koju je ikada osjetio.Osjetio je kako mu se kosti raspadaju,oči kao da mu krvare,koža kako ga peče i čeljust kao da mu raste....Rane su počele zarastat,prostro je pogled prema punom mjesecu,još je bio ljepši nego jučer.....Zvjer je čula njegovo vrištanje i presavijanje i iako zbunjena ostavila Gabrijelu i krenula njega dovršiti.Kako mu se odječa drapala i koža počela dlakavit,zvjer napravi jedan korak unazad i krene mu prsni koš smrskat sa nogom.Gabrijel je primio nogu i odgurnuo ga,no to više nije bio on.Kada se ustao vidio je da gleda oči u oči zvjer,da ga zvjer zbunjeno ali i pomalo uplašeno promatra...Užasnom jačinom je po prvi put zavinuo pogledavši prema mjesecu,shavativši da je i on postao ta zvjer,vukodlak.Vukodlak,ali začudo se mogao kontrolirati,osječao se bolje nego ikada,jače,močnije,sigurnije.....Još je jednom zavinuo i napravio prvi korak prema zvjeri.... |
05.07.2006., srijeda
WOLF AND HISTIRY
|
Dugo vremena je sjedio i pažljivo slušao šta mu je pradjed govorio.govorio mu je o svojim putovanjima u rusiju u napoleonovoj vojsci(radnja moje sexy priče se događa oko 1870-e). Pradjed mu je pričo da su nakon par godina hodanja i ratovanja došli u malo selo u zapadu rusije,selo čije je ime več zaboravio.Sjedili su u krčmi,jeli roplo meso i pili vodku uz vatru koja je gorjela u kaminu.U krčmi je bilo 20-etak napoleonovih vojnika uključujuči Gabrijelova pradjeda i još nekoliko ruskih seljaka.Sve je išlo u najboljem miru kad je odjedamput jedan ruski seljak naglo uletio unutra ranjen i prestravljen vičuči :“vurdalak,vurdalak!!!!“.Utom trenutku su svi ruski seljaci otrčali van iz krčme.Povučeni znatiželjom francuski vojnici su se uputili van da vide što je bilo,došli su do druge krčme okružene ljudim.Kada su se progurali vidili su da je tamo 30-etak francuskih vojnika i 10-etak rusa doslovno zaklano.Tada su uvidjeli da svi rusi u snazi idu doma po koja god su oružja imaju:vile,mačete,mačeve,puške.... i baklje.Shvatili su da to nije skupina namjenjena ratovanju protiv francuske vojske zbog toga što se na njih nisu ni obazirali.Pošto su bili jedina vojska na tom području uputili su se sa kolonom rusa koji su bili naoružani i nosili baklje u rukama.Kada su došli do gušče šume počeli su čuti zavijanje poput vukova,samo glasnije i hrapavije...Također su primjetili da okolo ima poprilično krvi.Odjedanput su 3 zvjeri nalika na ogromnog čovjeka koji se ponaša i izgleda kao vuk(tada se Gabrijel prisjetio zvjeri koju je on vidio,ali sada se prisjetio da je imalo lijevo oko polu zatvoreno i jarko crveno....).Te 3 zvjeri su rastrgale 100-tinjak ruskih seljaka i večinu njegovih prijatelja vojnika dok oni njima nisu prolili ni kap krvi.U pohod se uputilo 142 osobe,27 ih je se vratilo.Kasnije pošto su se vratili u selo su shvatili da rusi nisu ništa posebno opterečeni time.Nedugo nakon toga je Napoleonova vojska doživjela poraz i nikada više nisu morali vuidjeti tu prokletu zemlju.Par dana prije nego što se vratio doma,stari prosjak iz sela,koji je imao oko 80-godina mu je ispričao priču o tim bičima,priču koja mu se urezala u pamčenje,koju on sada prepričava Gabrijelu.Pohvatao je do tada malo ruskog tak da ga je mogao skoro sve razumjet.“Lycanthorpes“,vukodlaci.Objasnio mu je da su to ljudi koji su prokleti ili blagoslovljeni,to ovisi o tome kako čovjek može živjeti s time.Također mu je rekao da se to prokletstvom prenosi ugrizom čak i ogrebotinom....Gabrijel je stajao ukočeno. „Jel ti hočeš reči da sam ja...?“.Pradjed mu je samo odgovorio sa pitanjem:“koji je drugo moguče objašnjenje za sve to što ti se događa?“Gabrijel je samo sjeo i par minuta zurio u pod razmišljajuči o svemu tomešto mu se dogodilo u zadnje vrjeme... |
03.07.2006., ponedjeljak
WOLF AND BECOMING
|
Sav iscrpljen od razmišljanja šta o svom novom izgledu no više o njoj lagano je gaco prema kuči.Kad je napokon došao,ugledo je majku koja je zinula,ispustila tanjur koji je prala iz ruke na pod i drhtavim glasom upitala:“Gabrijele jesi li to ti?“.On je samo potvrdno klimnuo glavom i krenuo prema svojoj sobi da se naspava...Majka i otac su ga uporno pitali :“Šta je bilo?“,“kako ti se to dogodilo?“,“gdje si bio?“....on je samo odgovarao sa ne znam i ne sječam se....Nakon par dana cjelo selo se pravilo da se ništa nije ni dogodilo,čak i njegovi roditelji. On to nije nikako mogao zaboraviti,no morao je to nekako zaboraviti...Došao je dan da krene u školu,tu istu školu u koju sa gađenjem ide več 10 godina,u tu školu koja mu svaki dan prisjedne,u tu školu gdje ga svaki dan vrjeđaju i ponižavaju...Kako se približavao školi shvatio je da to tako neče biti danas,vidio je da su ga ljudi gledali...Ali ne ko prije, muški su ga gledali sa ljubomorom a žene sa požudom.Nakon što je došao pred sama vrata razreda sreo je Viktora,on je bio jedan od one četvorice...One četvorice koji su ga samo iz zabave osramotili...Kada su se pogledali u oči nastao je muk na par sekundi,Gabrijel je osjetio ogroman bjes,nešto što nikad nije prije osjetio,ni približno ovak jako.Viktor ga je drhtavim glasom tuho pitao:“Gabrijele,jesi li to ti?“koliko god pitanje bilo tiho kao da su ga svi u krugu od 100 metara čuli i okupili se oko njega.on je istom glasnočom odgovori da.Dok su svi u isti glas postavljali na stotine pitanja on je šutio i krajičkom oka tražio nju....svoju Gabrijelu. Premda mu je toliko boli uzrokovala nije mogao prestat mislit na nju.I tada ju je ugledo,kako je zagrljeno hoda kroz dugački hodnik sa Danijelom,još jednim od one četvorice,ugledavši to njegov bjes se još pojačao,osjetio je kako mu krvne žile drhte i kako mu nešto probada srce.Pao je na pod par sekundi dok ga bol nije popustila.Svi su se još bliže stisnuli oko njega sve dok nije došao profesor,sve ih potjero u razred i podigao ga pitajuči :jesi dobro?Gabrijel je odgovorio potvrdno,zahvalio se i sam krenuo u razred.Nastojao se ponašati kao i uvjek i ne obazirati se na komenatare....kao i uvjek.....nakon završenog školskog dana bio je nekako sretan,neobjašnjivo sretan.Ovo je jedan od rjetkih školskih dana da ga nitko nije lupio ili izvrjeđao...Naprotiv,pozdravljali su ga svi pa čak i cure.Euforičan je izašao iz škole,uvjek nakon škole prvo navrati do pradjeda koji je imao punih 94 godine.Išao mu je pomoč ako mu šta treba,no ne samo zato,jako je volio biti sa djedom.Premda se jedva kretao i mnogi su ga smatrali senilnim pa čak i ludim Gabrijel se sve povjeravao pradjedu,i vrlo je ozbiljno slušao njegove priče i savjete...Začudo djed jedva da je primjetio njegovu promjenu izgleda,ali i Gabrijelu je bilo dosta objašnjavanja,no opet je trebao nekoga kome vjeruje,trbo se nekome ispovjedit.Tako je sada ispričao pradjedu šta se dogodilo one noči,sve, do najsitnijeg detalja,jedino su on i pradjed sada znali istinu o toj večeri. Primjetio je da se Pradjed na sred njegove priče počeo znojiti i pomalo tresti.On ga je pridržao i upitao šta mu je.Pradjed je izdahnuo i krenuo mu ispričati priču koja če mu zauvjek promjeniti život.... |
WOLF AND AWAKENINIG
|
Ujutro ga je probudilo žarko sunce i brz vjetar.U sekundi se sjetio cijele noči.Pogledao je bok i premda mu je odijelo bilo razderano on nije imao ni ogrebotine čak ni masnice.Isto je bilo i na mjestima gdje su ga jučer tukli,ništa kao da je sve bilo san.On još nije siguran je li to i bio san,sve mu je užasno mutno.Shvatio je da je izgubi naočale i počeo ih tražiti...No nakon par minuta mu je došlo u glavu da savršeno vidi bez naočala!Uspravio se što je više mogao na noge,protrljo oči i pogledo polako oko sebe.Uočio je da mu sve izgleda nekak drukčije,ne toliko zbog vida nego nije to mogao dokučiti...Tad mu je sinulo da je sa svojih 168cm narastao na gotovo 185!.Nakon nekog vremena euforičnog gledanja u daljinu pala mu je kap rose na glavu...ŠTA?Kad je prošao rukom kroz onu rjetku kosu shvatio je da više nije rjetka...Postala je gusta,debela i snažna....Neko vrjeme je sjedio na podu i pokušavao shvatiti šta se zapravo dogodilo snioč...Krenuo je prema obližnjem potoku da opere ionako razderano odjelo.Kada ga je skinuo da ga ispere shvatio je da više nema ni 1 kilu vše,štoviše da mu cjelo tjelo prekrivaju mišiči....Tada je shvatio da se mu se ništa ni priviđa,počeo je brojati zube sa dodirom lijeve ruke i shvatio da su mu svi na broju....Lagao bi kad bi reko danije oduševljen,ali je isto tako bio i zbunjen zbog svega toga što mu se dogodilo.Dok se kupao u ledenom potoku odjedanput i iznenada je ugledao vuka koji se došao napjiti na izvir...Prestravljen je napravio par brzih koraka unazad...Nakon nekog vremena je shvatio da je vuk nakon što se napoijo,sjeo kao umiljati psič i gledao ga žutim očima.Gabrijel uplašen ali i fasciniran u isto vrjeme polaganim korakom krene prema vuku... Vidio je vuku u očima kao da govori:“približi mi se“, „neču ti ništa „.... Nakon što se približio, počeo je polagano dragat vuka koji se ponašao kao psić....Tada mu je došlo u glavu,ko munja koja udara u stablo on se prisjetio zvjeri od sinoć.Nije točno znao šta je to bilo i zašto ga je pustilo bez ikakve ozljede, ali je znao da ga podsječa na vuka....Brzo je maknuo ruku od vuka i pogledo ga duboko u oči.U toj sekundi se vuk ustao i munjevitom brzinom otrčao od potoka.Gabrijel je mislio: “šta se meni točno dogodilo sinoč,da me se najokrutnije biče u šumi boji....?“.Cijelo je jutro razmišljao o tome i mnogim drugim stvarima.Razmišljo je o tome kako se je debeli,mali,čelavi,črbavi i polu-sljepi dječak pretvorio u ovog naočitog mladiča.Odgovor još nije imao...Premda to nije htio ni sam sebi priznat razmišljao je i o njoj...O Gabrijeli,o njegovoj Gabrijeli.Cijela noč mu je možda bila mutna no nje se sječao,sječao se kako je izgledala,kako je mirisala,svaku rječ koju mu je rekla,kako ga je povrjedila....Odjedamput se ustao u sekundi,podsvjesno si je obečao da više neče razmišljat o njoj,kad bi to bar bilo tako lako... |
02.07.2006., nedjelja
WOLF AND BEGINNING
|
Ovo je prekrasna noč mislio je u sebi 16-godišnji Gabriel...mislio je to u sebi dok je nestrpljivo čekao da sat na zidu sobe lupi ponočB...da 10 puta čuje taj zvuk kojega je do sada čuo bezbroj puta...No ovaj put je drukčije,ovaj put je posebno zato što če napokon se naći u obližnjem šumarku s njom....sa Gabrijelom.čak i isto ime imaju...djevojka koju je godinama gledao i uzdisao za njim ga je prije par dana pozvala u ponočnu šetnju....bio je sretan ko nikada u životu.Gabrijel je bio normalan dječak,no nije bio baš popularan među ostalom djecom.Nitko nije znao pravi razlog za to no on je znao,bio je dosta sitan dječak,sa jako velikim naočalama i sa viškom kila.Zbog određenih bolesti koje je preživio kao dječak večina kose i zubi mu je poispadala, a i njegovi roditelji su bili nezaposleni,da vjerojatno je to razlog mislio je dok je čekao tih par minuta do ponoči.Nije nikada imao ni prijatelja a kamoli djevojku,zbog tog je euforija samo rasla.Odjenuo je najljepše odjelo,ono koje je nasljedio od oca za nositi u crkvu. Napokon je došlo vrjeme.Koracima lakšim od vjetra se iskrao kroz prozor i otišao u šumarak,počeo se prisječati kako se ovdje igrao kao dječak.....i tada je ugledao nju:bila je ljepša nego ikada njena plavo-crvena kosa duga do pol leđa ,na sebi je imala prekrasnu plavu haljinu i smeđe cipelice.Premda je bila noč to se sve mogli primjetiti zahvaljujući prekrasnom punom mjesecu,najljepšem što ga je Gabrijel vidio.U trenutku kada joj se počeo približavat da je pozdravi,ona se počela grohotom smijati.....i od jednom su 4 njegova „prijatelja“ iskočila iz grma,srušila ga na zemlju i počeli udarati....nakon par minuta dječaci su pobjegli,ona je stajala iznad njega i smješkala se dok je govorila:zar stvarno misliš da češ ikada imati bilo kakve šanse kod mene?Kako si jadan,bar sam se zabavila dok su te tukli.....Nakon što je otišla počeo je vrištati i plakati u isto vrjeme....No ne zbog ozljeda nego zbog nje,mislio je da je ona drukčija,mislio je da če ga ona razumjeti,mislio je....Nakon kojih pol sata ustao je sav krvav i poderan...Nije napravio ni par koraka kada se čulo zavijanje,zavijanje koje kao da se odbijalo od punog mjeseca,znao je da to nemože biti pas,ali nije ga bilo briga,laganim korakom i sa suzom u očima je nastavio putovanje prema kuči.Nakon još par koraka čuo je režanje,premda je bio bjesan još se više uplašio,polagano se okrenuo iza sebe i tada je to ugledao:zvjer....izgledalo je kao vuk ali je stajalo na 2 noge i bilo skoro 3 metra visoko,a nije bilo čovjek,to je bar lako zaključio.To je zaključio čim je pogledo u oči zvjeri...Koliko god se bojao nije mogao prestati zuriti u oči zvjeri...gledali su si oči par minuta bez ijednog zvuka osim disanja...Dječak se bojao no nije mu bilo jasno zašto ga zvjer samo promatra,zašto ne napadne?.Iz oka mu je kapnula ogromna suza,i u tom trenutku zvjer skoči,ugrizla ga je tolikom snagom za bok da je momentalno pao u nesvjest......... |
